Specijalistička ordinacija za endokrinologiju prim. dr. sc. Jozo Jelčić

TRUDNOĆA I HIPOTIREOZA: POVEĆAN RIZIK KOMPLIKACIJA. TESTIRAJTE SVOJU ŠTITNJAČU!

trudnoća i štitnjača

Trudnoća je po mnogim obilježjima “drugo stanje”. Odmah po zatrudnjivanju dolazi do ubrzanja bazalnog metabolizma i povećanja potrebe za hormonima štitnjače, a s trajanjem trudnoće potreba za hormonima štitnjače se dodatno povećava. Takvo povećanje potrebe za hormonima predstavlja test za bolesnu štitnjaču, koja u toj situaciji neće moći adekvatnom brzinom i jačinom odgovoriti na povećan zahtjev. U toj ranoj fazi mogu se otkriti do tada neprepoznate bolesti štitnjače. Do tada uredna funkcija štitnjače kod takvih trudnica sada postaje nedostatna, a u trudnica koje su od ranije uzimale nadomjesnu terapiju hormonom štitnjače dotadašnja doza lijeka više nije dovoljna i mora se povećati. Budući su hormoni štitnjače izuzetno važni za razvoj ploda i za održavanje trudnoće, njihov deficit može uzrokovati spontani abortus, komplikacije u trudnoći, prerani porod oštećenja u razvoju ploda, naročito mozga. Zato je važno na vrijeme javiti se endokrinologu koji ima iskustva u liječenju hipotireoze u trudnoći i redovito jednom mjesečno vršiti kontrole. Tako vođeno liječenje hipotireoze u trudnoći osigurava urednu trudnoću i razvoj ploda.

Zbog toga se savjetuje svim trudnicama da testiraju funkciju svoje štitnjače i odrede TSH.

Zbog promjena u metabolizmu trudnice i utjecaja beta-HCG-a mijenjaju se i normale laboratorijskih nalaza u trudnoći. Fiziološki raspon TSH za urednu funkciju štitnjače u prvom trimestru trudnoće je 0.1-2.5 mIU/l, u drugom trimestru je 0.2-3.0 mIU/l, a u trećem trimestru 0.3-3.0 mIU/l. Osobe koje znaju za autoimunu bolest štitnjače (Hashimotov tireoiditis) trebaju testirati funkciju štitnjače prije trudnoće. Ako je njihov TSH 2.5 mIU/l ili viši, trebale bi započeti nadomjesnu terapiju l-tiroksinom i prije trudnoće, a one koje već uzimaju nadomjesnu terapiju u tom slučaju bi trebale povisiti dozu do postizanja ciljne vrijednosti TSH. Čim saznaju da su trudne trebale bi odmah ponovno testirati TSH i javiti se endokrinologu.

TSH je hormon stimulator štitnjače kojeg izlučuje hipofiza. Hipofiza je nadzorna žlijezda koja kontrolira funkciju štitnjače i upravlja njome. Čim počne slabiti funkcija štitnjače koja izlučuje T4 i T3, hipofiza to registrira i za toliko pojača izlučivanje TSH. Tako “natjera” štitnjaču da pojača svoju endokrinu funkciju upravo za onoliko za koliko je slabija, da bi ponovno uspostavila svoju urednu funkciju. Blago povišena razina TSH u krvi je prvi i najosjetljiviji znak da štitnjača slabije i teže funkcionira. Dakle, uočit će se blagi porast TSH uz urednu razinu T3 i T4. To većini žena koje nisu trudnice ne pričinja nikakve subjektivne tegobe niti utječe na zdravlje. Međutim, čak i ovakve blage promjene u laboratorijskim nalazima povezane su s većom učestalošću komplikacija u trudnoći (spontani abortus, prerani porod, gestoza) i u razvoju ploda. Hormoni štitnjače utječu na mnoge fiziološke funkcije, oni reguliraju brzinu metabolizma, odnosno prometa materije i energije u svim stanicama i većini fizioloških procesa. Zbog toga u organizmu koji je tek u razvoju, u kojem se stanice ubrzano dijele, a tkiva i organi razvijaju i sazrijevaju deficit hormona štitnjače može uzrokovati trajne posljedice u formiranju i kasnijoj funkciji tih organa. Od svih organa, najosjetljiviji je mozak, pa može doći do oštećenja u razvoju mozga i kasnijeg nižeg stupnja inteligencije. Rizik pojave komplikacija se pojačava s trajanjem neprepoznate i nekorigirane hipotireoze i sa stupnjem hipotireoze, pa je najviši u trudnica s dugotrajnom klinički manifestnom hipotireozom u kojih je osim povišenog TSH snižena razina T4. Kako u trudnoći T4 može biti lažno viši, preporuča se određivanje slobodnog T4, odnosno FT4. Osobe koje već uzimaju nadomjesnu terapiju, krv za pretrage bi trebale vaditi ujutro natašte i prije toga ne bi trebale popiti lijek, nego nakon vađenja krvi (to se prvenstveno odnosi na mjerenje FT4). Mjerenje FT3 je od manjeg značaja jer taj hormon većim dijelom nastaje pretvorbom iz T4 u perifernim tkivima.

Trudnoća je dinamično stanje u kojem se postupno potrebe za hormonima štitnjače povećavaju, što zahtijeva česte korekcije doze lijeka.

U trudnoći može doći i do progresije same bolesti štitnjače, što također može utjecati na potrebu za povećanjem doze lijeka.

Ukratko, trudnoća je period u kome su potrebne redovite i česte kontrole. Dok su bolesnicima s hipotireozom izvan trudnoće obično dovoljne 1-2 kontrole godišnje, u trudnoći su potrebne kontrole jednom mjesečno. To omogućuje sigurno održavanje laboratorijskih nalaza u željenom rasponu i predstavlja najsigurniji način da se izbjegnu moguće komplikacije. Na taj način vođeno liječenje hipotireoze omogućuje da trudnoća protekne potpuno uredno.

Nakon poroda bi u dogovoru s endokrinologom trebalo odmah smanjiti dozu lijeka i nastaviti se redovito kontrolirati. Prvu kontrolu bi nakon smanjenja doze lijeka trebalo obaviti 40 dana nakon poroda, na kraju perioda babinja, jer je to period u kojem se organizam žene vraća u ono stanje u kojem je bio i prije trudnoće. Trudnice koje prije trudnoće nisu trebale nadoknadnu terapiju l-tiroksinom najčešće neće trebati ni poslije trudnoće, osim ako tijekom trudnoće sama autoimuna bolest štitnjače nije toliko progredirala da je funkcija štitnjače nakon poroda slabija nego prije trudnoće.

Ponekad se događa se se i u zdravih žena nakon poroda razvije prolazni autoimuni proces sličan Hashimotovom tireoiditisu, zbog čega se u prvim mjesecima ponekad može razviti hipotireoza ili hipertireoza koje su najčešće prolazne. U osoba koje su od ranije imale Hashimotov tireoiditis bolest se ponekad u tom poslijeporođajnom periodu može intenzivirati i prolazno pogoršati funkciju štitnjače. To je razlog zbog kojeg su poslije poroda korisne nešto češće kontrole nego inače izvan trudnoće.

 

 

Comments are closed here.