Hipofiza je glavna žlijezda s unutarnjim lučenjem koja upravlja radom većine ostalih žlijezda. To su:
- štitnjača
- nadbubrežne žlijezde
- spolne žlijezde (jajnici i testisi)
Bez njene stimulacije ove žlijezde ne bi uopće izlučivale svoje hormone. Osim toga hipofiza izlučuje i neke hormone koji ne upravljaju radom drugih žlijezda, nego djeluju direktno na udaljena tkiva i organe.
Hipofiza je mala žlijezda, veličine zrna graška, smještena na bazi mozga, u projekciji korijena nosa. Sastoji se od većeg prednjeg režnja (adenohipofiza) i tanjeg stražnjeg režnja (neurohipofiza) između kojih je tanka zona (intermedijarni režanj). Malim drškom je povezana s hipotalamusom, evolucijski starim, bazalnim dijelom mozga. U hipotalamusu se nalaze jezgre koje sintetiziraju stimulatore ili inhibitore hormona hipofize, a koji lokalnim krvotokom putuju drškom hipofize i u hipofizi stimuliraju ili inhibiraju specifične stanice koje izlučuju svoje hormone u cirkulaciju. Na razini hipotalamusa se integriraju brojni signali kako iz drugih dijelova središnjeg živčanog sustava i autonomnog živčanog sustava, tako i iz periferije, odnosno na njega povratno djeluju i hormoni perifernih žlijezda s unutarnjim lučenjem. Putem negativne povratne sprege na razini hipotalamusa i hipofize usklađuju se dolazni i odlazni signali i održava urednom endokrina funkcija osovine hipotalamus-hipofiza-podređene žlijezde.
Adenohipofiza izlučuje TSH (hormon stimulator štitnjače), ACTH (hormon koji stimulira izlučivanje kortizola, hormona kore nadbubrežnih žlijezda), LH i FSH (gonadotropini, koji stimuliraju spolne žlijezde), hormon rasta, prolaktin (stimulira stvaranje mlijeka u mliječnim žlijezdama).
Intermedijarni režanj izlučuje MSH (hormon koji stimulira melanocite – pigmentne stanice kože).
Neurohipofiza izlučuje ADH, hormon koji upravlja mokrenjem, odnosno smanjuje izlučivanje urina bubrezima i oksitocin, hormon koji utječe na kontrakcije maternice i istiskivanje mlijeka pri dojenju.
Bolesti hipofize
Bolesti hipofize su vrlo rijetke. Različiti su uzroci bolesti hipofize. Postoji veliki broj bolesti hipofize.
- Tumori hipofize (adenomi)
- Prazna sela (eng. Empty sella)
- Genetski poremećaji
- Ozljeda hipofize ili drška hipofize (obično uzrokuje Diabetes insipidus)
- Krvarenje u hipofizu
- Upalni (infiltrativni) procesi
- Autoimuni hipofizitis
Najčešći su tumori hipofize pa ću u daljnji tekst posvetiti prvenstveno njima
Tumori hipofize
Tumori hipofize su u pravilu dobroćudni. Esktremno rijetki su metastatski tumori. Uobičajeno, radi se o adenomima, dobroćudim tumorima nastalim kloniranjem jedne genski promijenjene stanice hipofize. U slučaju da se radi o sekretorno aktivnoj stanici, takav klonski rast može uzrokovati pojačanu autonomnu sekreciju hormona iz adenoma. Obično je pojačana sekrecija samo jednog hormona, mada je ponekad moguće pojačano izlučivanje i dva hormona. Te stanice nisu potpuno jednake zdravima. One ne reagiraju na fiziološke podražaje, zbog čega su autonomne u svojoj funkciji. Osim sekretornih adenoma postoje i tumori koji nisu sekretorno aktivni, tzv. asekretorni tumori.
Simptomi mogu biti udaljeni (sistemski) uzrokovani pojačanom sekrecijom hormona i njihovim djelovanjem na udaljene organe ili lokalni, uzrokovani kompresijom tumora na okolne strukture. Kako se iznad hipofize, ispred drška hipofize, nalazi križanje očnih živaca (chiasma nervi optici) veći tumori hipofize koji se izbočuju prema gore mogu pritisnuti očne živce i uzrokovati ispade u vidnom polju. Moguć je i bočni pritisk na okolne krvne žile ili živce koji upravljaju funkcijom očnih živaca što može uzrokovati vensku trombozu kavernoznog sinusa ili ispad funkcije pojedinih očnih mišića.
Pritisak tumora na okolne endokrine stanice u hipofizi može uzrokovati smanjenje njihove funkcije i deficit pojedinih hormona hipofize. Kod kompresije najprije ispadaju iz funkcije stanice koje izlučuju gonadotropine, pa potom ACTH i na kraju TSH. To je najčešći slijed ispadanja iz funkcije i podređenih žlijezda: najprije se smanjuje funkcija spolnih žlijezda, pa nadbubrežnih žlijezda i na kraju štitnjače.
Razlikujemo male (mikroadenomi) i velike (makroadenomi) adenome hipofize. Mali adenomi su <1.0 cm a veliki su >1.0 cm.
Adenomi mogu biti funkcionalni (koji pojačano i autonomno izlučuju hormone hipofize) i afunkcionalni (koji ne izlučuju hormone hipofize).
Funkcionalni adenomi hipofize su:
- Prolaktinom
- Gonadotropinom
- Tireotropinom
- Somatotropinom (Akromegalija)
- Kortikotropinom (Kušingova bolest)
Prolaktinom
Prolaktinom je adenom hipofize koji izlučuje prolaktin. Posljedica visoke koncentracije prolaktina u krvi je gubitak ovulacija i menstruacija, te pojava mliječnog iscjetka iz dojki u žena. U muškaraca može uzrokovati erektilnu disfunkciju. U žena se najčešće otkrivaju već u ranoj fazi kao mikroadenomi, zbog rane pojave simptoma (gubitka menstruacija). U muškaraca se često otkrivaju u odmakloj fazi kao makroadenomi. Nije svaka hiperprolaktinemija uzrokovana tumorom hipofize. Najčešći uzroci (osim prolaktinoma) su: lijekovi, hipotireoza, sindrom policističnih jajnika, makroprolaktinemija, nepravilno vađenje krvi.
Gonadotropinom
Gonadotropinom je tumor izgrađen od stanica koje sintetiziraju LH i FSH. Međutim, sekrecija LH i FSH iz stanica tumora je najčešće neefikasna, pa LH i FSH najčešće nisu povišeni. Zato su gonadotropinomi najčešće asekretorni tumori koji ne daju rane simptome, pa se već u trenutku postavljanja dijagnoze obično nalazi makroadenom. Rijetko je koncentracija LH i FSH u serumu povišena, a posljedično je povišena i razina spolnih hormona (u žena estrogena, a u muškaraca testosterona). U djece mogu uzrokovati prerani pubertet. U muškaraca mogu uzrokovati povećanje testisa (sjemenika), a u žena sindrom hiperstimulacije jajnika.
Tireotropinom
Tireotropinom je ekstremno rijedak adenom hipofize koji izlučuje TSH i uzrokuje hipertireozu. Tipično su povišeni TSH, FT3 i FT4. U blažoj formi je TSH uredan, ali su povišeni FT3 i FT4. Adenom se manifestira simptomima hipertireoze.
Somatotropinom (Gigantizam i Akromegalija)
Tumor koji izlučuje hormon rasta u vrijeme rasta i razvoja organizma (djetinjstvo i pubertet) uzrokuje poremećaj kojeg nazivamo gigantizam (karakteriziran nadprosječnom tjelesnom visinom). Ako se tumor pojavi kasnije, kad je završen rast onda daje kliničku sliku akromegalije. U akromegaliji ne dolazi do daljnjeg rasta u visinu, ali se povećavaju i zadebljavaju okrajine (prsti šaka, usne, nos, brada, uške). Akromegalija se vrlo sporo razvija, pa se bolest otkriva obično nakon desetak godina od nastaka tumora. Zato se najčešće nalazi makroadenom. Akromegalija može uzrokovati brojne smetnje i komplikacije: glavobolje, poremećaj vida, promukao glas, smetnje s disanjem, slabost srčanog mišića, povišen krvni tlak, šećernu bolest, bolove u zglobovima.
Kortikotropinom (Kušingova bolest)
Kortikotropinom je tumor koji izlučuje ACTH. Povišena konecntracija ACTH u krvi uzrokuje pojačanu sekreciju kortizola iz kore nadbubrežnih žlijezda, a može uzrokovati hiperplaziju i pojavu adenoma kore nadbubrežnih žlijezda. Zbog brojnih simptoma i komplikacija najčešće se otkriva već u ranoj fazi kao mikroadenom. Ponekad je tako sitan da ga nije moguće sa sigurnošću vizualizirati magnetnom reznancom, nego se rade dodatni testovi. Uzrokuje promjene izgleda: lice postaje zaobljeno i crveno, u gornjem dijelu leđa javlja se naslaga masti u obliku grbe, po koži trbuha u ekstemiteta pojavljuju se strije, koža postaje tanka, crvena, sklona je modricama i lako krvari. Mogu se pojaviti brojne komplikacije: šećerna bolest, povišen krvni tlak, duboka venska tromboza, tromboembolija, osteoporoza, krvarenja iz gastrointestinalnog sustava, sklonost infekcijama i druge. Zbog toga je ovo bolest koja zahtijeva ranu dijagnostiku i liječnje.
Ponekad se može raditi o atipičnim blagim oblicima bolesti s oskudnom kliničkom slikom.
Dijagnostika tumora hipofize
Dijagnostika uključuje anamnezu i klinički pregled na osnovu kojih se postavlja sumnja na adenom hipofize. Na osnovu toga se provodi daljnja dijagnostička procedura koja uključuje:
- MR hipofize. Magnetna rezonanca je metoda pomoću koje se vizualizira tumor hipofize. Pri tome je važno obratiti pažnju na njegovu veličinu, izgled, strukturu, smještaj i položaj u odnosu na okolne strukture (vidne živce i njihovo križište, kavernozni sinus i koštanu dio lubanje u kojem je hipofiza smještena – tursko sedlo)
- Laboratorijske testove: LH, FSH, estradiol u žena i testosteron u muškaraca, prolaktin, TSH, FT4, ACTH, kortizol, hormon rasta, IGF-1. Da bi se ispitala funkcija osovine hipotalamus-hipofiza-podređene žlijezde uvijek se ispituju zajedno koncentracije hormona hipofize i podređenih žlijezda.
Ovisno o dobivenim rezultatima slijede daljnji laboratorijski testovi kojima se ispituje postojanje:
– autonomne sekretorne aktivnosti tumora (testovi supresije) ili
– oslabljene endokrine funkcije hipofize (testovi stimulacije).
- Oftalmološki pregled, odnosno pregled vidnog polja
- Specifične pretrage usmjerene na otkrivanje mogućih komplikacija, odnosno postojanja drugih bolesti kao komplikacija tumora hipofize
Liječenje tumora hipofize
Liječenje ovisi o veličini tumora i njegovoj sekretornoj funkciji.
Afunkcionalne mikroadenome ne liječimo nego pratimo. Redovito se kontrolira njihova veličina, izgled i oblik pomoću magnetne rezonance (MR) hipofize.
Ako se radi o makroadenomu, njega u pravilu liječimo operativno. Jedini izuzetak je prolaktinom, adenom koji izlučuje prolaktin, jer najčešće dobro reagira na medikamentoznu terapiju kojom se može postići uredna razina prolaktina u krvi i smanjenje veličine tumora.
Svi ostali funkcionalni adenomi, bez obzira na veličinu liječe se kirurški.
Medikamentozno liječenje se koristi i kod drugih oblika sekretorno aktivnih adenoma, osim prolaktinoma. Međutim, medikamentozno liječenje u ovih tumora ima slabiji učinak, pa je prva metoda kirurško odstranjenje tumora, a tek ako se tumor ponovno vraća ili zaostane dio tumora nakon operacije, onda se koristi i medikamentozno liječenje.
Kirurško liječenje
Standardno se obavlja operacija adenoma hipofize transsfenoidnim pristupom. Radi se poštedna operacija. Hipofiza bi nakon operacije trebala i dalje uredno obavljati svoje fiziološke funkcije, što je obično moguće postići kod manjih tumor. Kroz nos se pristupa sfenoidnom sinusu i kroz njega dolazi do hipofize. Ne ulazi se u lubanjsku duplju. Rijetko, kod vrlo velikih tumora hipofize se koristi tzv. key hole operacija, gdje je pristup drugačiji: ulazi se kroz čelo i ispod baze mozga dolazi do tumora hipofize.
U bolesnika u kojih je kontraindicirano kirurško liječenje, ili je tumor preblizu osjetljivih struktura kao što su živci i krvne žile, ili kod zaostalog tumorskog tkiva u blizini žila i živaca, odnosno kod ponovne pojave tumora na mjestu operacije, provodi se liječenje gama nožem (gamma knife). Ona se provodi uskim usmjerenim snopom gama zraka kojim se uništava tkivo tumora.
Liječenje deficita hormona hipofize
Hipofiza može slabije izlučivati svoje hormone u različitim stanjima. Sve bolestibolesti hipofize, operacije i zračenje hipofize mogu uzrokovati deficit njenih hormona. Bez obzira na uzrok, deficit hormona hipofize liječimo nadoknadnom terapijom hormonima koji nedostaju.
Nadoknadna terapija postoji za sve nedostajuće hormone. Ako je potrebno uvesti više hormona u nadoknadnu terapiju, onda se najprije u terapiju uvodi hidrokortizon (hormon kore nadbubrežnih žlijedza), potom l-tiroksin (hormon štitnjače) i tek na kraju spolni hormoni i hormon rasta. Tako je čak i u situacijama kad uopće nema funkcije hipofize, moguće postići urednu koncentraciju nedostajućih hormona u krvi i osigurati visoku kvalitetu života i jednak životni vijek kao u zdravih osoba.
Kod ozljede drška hipofize ili neurohipofize nedostaje antidiuretski hormon. U terapiji se koristi dezmopresin u obliku spray-a, tableta ili injekcija (u bolničkim uvjetima), kojima se može uspješno regulirati dnevna diureza.
Kad se radi o sumnji na bolesti hipofize, važno je što prije provesti adekvatnu dijagnostičku proceduru, odnosno javiti se na vrijeme endokrinologu koji ima iskustva u dijagnostici i liječenju bolesti hipofize.
Comments are closed here.