Debljina je kronična bolest koja uzrokuje brojne komplikacije. One su prisutne u većine osoba s debljinom. Vrlo mali je broj osoba koje pate od debljine, a koje nemaju neku od komplikacija debljine. Gotovo nema organa na kojem debljina ne može uzrokovati komplikacije. Komplikacije debljine variraju od bezopasnih do vrlo ozbiljnih i smrtonosnih, a najčešće su kronične. Razvijaju se neprimjetno i postupno tijekom godina, zbog čega postoji iluzija zdravlja, koju potpomaže i odsustvo tegoba. Zbog toga se osobe koje pate od debljine rijetko javljaju na liječenje i često ne razumiju zbog čega bi se trebale liječiti. Međutim, u većine će se komplikacije prije ili kasnije javiti, a tada se često javlja nekoliko komplikacija i u kratkom vremenu jer su međusobno povezane. To osobe koje pate od debljine, a koje su imale iluziju zdravlja iznenađuje i ostavlja zbunjenim. Većina nije svjesna činjenice da čak 98% osoba s debljinom u trenutku javljanja na liječenje debljine imaju neku od komplikacija i da ne treba čekati da se one jave pa da tek tada započnu liječenje.

Zato je važno naglasiti da je debljina bolest, da je kronična i da postupno kroz dug period uzrokuje brojne komplikacije zbog čega je važno liječiti je. Spontano sama neće proći. Akcije mršavljenja držanjem dijeta ne daju rezultate dulje od pola godine, najviše do godinu dana. Tek promjenom stila života, prehrane, tjelesne aktivnosti i spavanja postiže se dugogodišnje smanjenje tjelesne težine, za što je potrebna stručna pomoć iskusnog liječnika.

U tekstu su prikazane komplikacije debljine i skraćena verzija prikaza rezultata ispitivanja učestalosti komplikacija u osoba liječenih zbog debljine u Centru za debljinu na Rebru, prezentirana na 6. Hrvatskom kongresu o debljini  2014. u Šibeniku.

	Organski sustav	Komplikacija
I	metabolički	metabolički sindrom
		diabetes mellitus tip 2
		dislipoproteinemije
II	kardiovaskularni	arterijska hipertenzija
		koronarna bolest (angina pectoris, infarkt miokarda)
		srčane aritmije
III	cerebrovaskularni	cerebrovaskularna bolest (TIA, moždana kap)
		demencija                                                      migrena
IV	gastrointestinalni	steatoza jetre, nealkoholni steatohepatitis (NASH)
		gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)
		divertikuloza crijeva
		kolelitijaza (menci u žučnjaku i žučnim vodovima)
V	maligne bolesti	karcinom debelog crijeva
		karcinom dojke u postmenopauzi
		endometrijalni karcinom maternice
		karcinom bubrega
		karcinom prostate
		karcinom jajnika
		karcinom žučnjaka
		adenokarcinom jednjaka
		karcinom štitnjače
		melanom
VI	respiratorni	opstruktivni poremećaj disanja u snu (OSAS),
		hipoventilacijski sindrom
		KOBP
		bronhalna astma
		alergijski rinitis
VII	reproduktivno zdravlje                 žene	PCOS
		u trudnoći: arterijska hipertenzija, gestacijski dijabetes i fetalne malformacije
	muškaraci	astenozoospermija, infertilitet
		erektilna disfunkcija
VIII	lokomotorni	osteoartritis zglobova prstiju šaka i koljena pogoršanje reumatoidnog artritisa
		povećan rizik prijeloma kosti u djece i adolescenata, spuštena stopala
IX	sustav zgrušavanja krvi	duboka venska tromboza i tromboembolija
X	ekskretorni	nefrolitijaza (kamenci u urinarnom sustavu), oštećenje bubrežne funkcije i proteinurija
XI	psihičko zdravlje	depresija
XII	kožni	oojačano znojenje, akrohordoni, strije, acanthosis nigricans, hiperkeratoza, atopijski dermatitis u odraslih, intertrigo, otoci zbog lifedema, usporeno zarastanje rana. psorijaza
XIII	očni	alergijski rinokonjunktivitis u djece, sindrom mekih savitljivih vjeđa s keratokonjunktivitisom

Tabela je preuzeta iz knjige “Debljina – bolest stila života”, autora Joze Jelčića, a više podataka o komplikacijama debljine i mehanizmima njihovog nastanka može se naći u knjizi.

 

UCESTALOST KOMORBIDITETA U DEBLJINI

Jozo Jelčić

Referentni Centar za debljinu Ministarstva zdravlja RH, Zavod za endokrinologiju Interne klinike KBC Zagreb, Zagreb, Hrvatska

UVOD: Debljina je kronična bolest koja uzrokuje brojne komplikacije (na gotovo svim organima) i skraćuje trajanje života.

CILJ ISPITIVANJA: Ispitati postoje li razlike između broja bolesnika bez komorbiditeta pri upućivanju u Centar za debljinu i nakon dijagnosticke obrade u Centru.

ISPITANICI: U ispitivanje je ukljuceno 199 pacijenata (135 žena i 64 muškarca) upućenih u Refrentni centar za debljinu KBC Zagreb. Prosječna dob pacijenata je bila 46 god. (ž/m: 44.9/48.2 god.) i BMI: 46.6 kg/m2 (ž/m: 41,9/47.4 kg/m2).

METODE: Zabilježene su sve dijagnoze za koje su bolesnici imali medicinsku dokumentaciju. Uzete su u obzir dijagnoze: inzulinska rezistencija, poremećaj regulacije glikemije (intolerancija glukoze i diabetes mellitus), arterijska hipertenzija, dislipidemija, OSAS, metabolicki sindrom (po kriterijima IDF-a), povišen ALT, infarkt miokarda, CVI, hipotireoza, depresija, hiperurikemija, a sve ostale dijagnoze su svrstane u zajednicku grupu „drugo“. Svim bolesnicima je izmjeren krvni tlak i učinjene su laboratorijske pretrage: kolesterol, trigliceridi, LDL i HDL kolesterol, mokraćna kiselina, AST, ALT, OGTT s određivanjem guk-a i inzulina, T4, TSH, kortizol u 24h urinu).

REZULTATI:

Od 199 pacijenata 19 (9.5%) pri upucivanju nisu imali ustanovljene komorbiditete (Tabela 1.). Nakon učinjenih pretraga samo 4 pacijenta (2%) nisu imali nikakve komorbiditete (Tabela 2.). Dakle, u 78.9% pacijenata u kojih se pri upućivanju nije znalo za komorbiditete, naknadnim standardnim laboratorijskim pretragama ustanovljeno je postojanje komorbiditeta. Pri tome se broj dijagnoza povećao 79.5% (t-test, p=0.004), ne uzimajuci u obzir grupu „drugo“.

Najviše se povećala učestalost inzulinske rezistencije s 1.5% na čak 40.2%, intolerancija glukoze i diabetes mellitusa (zajedno) s 18.1% na 35.2%, dislipidemije s 24.1% na 43.7%, metaboličkog sindroma s 9.5% na 17.9%, povišenih jetrenih enzima (ALT) s 7.5 na 17.9%, hipotireoze s 11.6% na 16.6%, depresije s 19.6% na 25.6%, hiperurikemije s 12.6 na 30.2%. Nije se značajno razlikovala učestalost arterijske hipertenzije (47.7 /49,2%), OSAS (2.5/3.5%), psihoza (3.5/3.5%). Nijedan ispitanik nije imao Cushingov sindrom.

RASPRAVA:

Rezultati pokazuju značajan udio bolesnika s nedijagnosticiranim komorbiditetima među bolesnicima upućenim na liječenje debljine u Centar za debljinu. Među upućenim bolesnicima 91.5% je imalo ustanovljen neki komorbiditet, dok 9.5% nije imalo ustanovljene komorbiditete. Nakon provedene dijagnostičke obrade u Centru za debljinu su ustanovljeni komorbiditeti u cak 78.9% bolesnika koji prethodno nisu imali dijagnosticiran nijedan komorbiditet, tako da je kraju samo 2% bolesnika bilo bez komorbiditeta. Nakon pretraga učinjenih u Centru za debljinu postavljeno je 79.5% više dijagnoza nego pri upućivanju na liječenje (Tabela 1. i 2.). Bilo je dvostruko više bolesnika s poremećajem regulacije glikemije (intolerancije glukoze i diabetes mellitusa tipa 2), 139.8% više bolesnika s hiperurikemijom, 137.7% više bolesnika s povišenim koncentracijom ALT u serumu, 81.3% više bolesnika s dislipidemijom, 43.1% više bolesnika s hipotireozom i 30.6% više bolesnika s depresijom. Rezultati su iznenađujući, jer najcešće nisu dijagnosticirani upravo najcešći komorbiditeti, a pretrage za njihovo rano otkrivanje su jednostavne i navedene su u nacionalnim smjernicama za dijagnostiku i liječenje debljine. Nije jasno zbog čega je tako veliki broj bolesnika s tim poremećajima ostao neprepoznat. Potrebna su daljnja istraživanja s ciljem razjašnjenja uzroka te pojave.  Ovi rezultati ukazuju na nužnost dosljednijeg pridržavanja smjernica za dijagnostiku i lijecenje debljine. Rezultati ukazuju na potrebu intenzivnog traganja za komorbiditetima, kako u osoba koje već imaju poznate komorbiditete, tako i u bolesnika u kojih nema poznatih komorbiditeta. To je važno za individualizaciju postupka liječenja koji uvažava zdravstvene i patofiziološke specifičnosti svakog bolesnika, što liječenje čini učinkovitijim (posebno kada se u kriterije učinkovitosti liječenja uključi i poboljšanje komorbiditeta) i sigurnijim. Uspješno liječenje debljine u osoba s komorbiditetima, u kojem se niža tjelesna težina održava godinama, smanjuje broj komorbiditeta, poboljšava liječenje komorbiditeta, poboljšava kvalitetu života i produljuje trajanje života. Zato je važno rano otkrivanje komplikacija debljine kao i njihovo praćenje tijekom liječenja debljine.

S druge strane sustavna dijagnostička obrada i identificiranje komorbiditeta su važni jer postoje tri kategorije bolesnika za koje su upitne indikacije za liječenje debljine, a liječenje je specifično usmjereno. To su: trudnice, bolesnici sa srčanom insuficijencijom i bolesnici s karcinomom bubrega. Za liječenje debljine u trudnoći nema dovoljno pouzdanih podataka, pa nema ni preporuka o lječenju. Za liječenje debljine u bolesnika sa srcanom insuficijencijom primarni cilj ne bi trebao biti smanjenje tjelesne težine (osim u bolesnika s morbidnom debljinom), jer je petogodišnje preživljenje najvece u bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom i blagom debljinom. Pažnju bi trebalo usmjeriti na poboljšanje kvalitete života i komorbiditeta. Slična situacija je i u bolesnika s karcinomom bubrega, u kojih je najveće petogodišnje preživljenje u bolesnika s debljinom.

ZAKLJUČAK: Ispitivano je 199 bolesnika s debljinom upućenih na liječenje u Centar za debljinu. Pri upućivanju na liječenje broj bolesnika bez komorbiditeta bio je lažno veći od realnog zbog nepotpune dijagnostičke obrade, dok je nakon provedenog sustavnog dijagnostičkog ispitivanja samo 2% bolesnika bilo bez komorbiditeta. S obzirom da uspješno liječenje debljine u osoba s komorbiditetima produljuje trajanje života i poboljšava liječnje komorbiditeta važno je rano otkrivanje komorbiditeta i njihovo praćenje tijekom liječenja debljine. Zato je važno dosljedno pridržavanje nacionalnih smjernica za dijagnostiku i liječenje debljine

LITERATURA:

1. Harrington M, Gibson S, Cottrell RC. A review and meta-analysis of the e_ect of weight loss on all-cause mortality risk. Nutr Res Rev. 2009 Jun;22(1):93-108
2. Simonsen MK, Hundrup YA, Obel EB, Grønbaek M, Heitmann BL. Intentional weight loss and mortality among initially healthy men and women. Nutr Rev. 2008 Jul;66(7):375-86
3. Poobalan AS, Aucott LS, Smith WC, Avenell A, Jung R, Broom J. Long-term weight loss e_ects on all cause mortality in overweight/obese populations. Obes Rev. 2007 Nov;8(6):503-13
4. Sjöström L. Bariatric surgery and reduction in morbidity and mortality: experiences from the SOS study. Int J Obes (Lond). 2008 Dec;32 Suppl 7:S93-7
5. Kolotkin RL, Norquist JM, Crosby RD et al. One-year health-related quality of life outcomes in weight loss trial participants: comparison of three measures. Health Qual Life Outcomes. 2009 Jun 9;7:53
6. Nilsson PM. Is weight loss bene_cial for reduction of morbidity and mortality? What is the controversy about? Diabetes Care. 2008 Feb;31 Suppl 2:S278-83
7. Jelcic J, Baretic M, Koršic M. 4. Hrvatski kongres o debljini. Smjernice za dijagnostiku i lijecenje debljine. Lijec Vjesn. 2010 Sep-Oct;132(9-10):269-71
8. Colbert AJ, Jangi S. Training Physicians to Manage Obesity — Back to the Drawing Board. N Engl J Med 2013 Oct 10; 369:1389-91
9. Roddy E, Choi HK. Epidemiology of Gout. Rheum Dis Clin North Am. 2014 May;40(2):155-175.
10. Clark AL, Fonarow GC, Horwich TB. Obesity and the Obesity Paradox in Heart Failure. Progress in Cardiovascular Diseases. 2014 Jan;56(4);409-14
11. Parker AS1, Lohse CM, Cheville JC, Thiel DD, Leibovich BC, Blute MLGreater body mass index is associated with better pathologic features and improved outcome among patients treated surgically for clear cell renal cell carcinoma. Urology. 2