Pandemija debljine – uzroci. Tekst izlaganja na Drugoj koferenciji u povodu Hrvatskog Dana debljine, 19.3.2018. u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu.

Pandemija debljine uzrokovana je neadekvatnim odnosom gena i vanjske sredine. Raniji, dugo stvaran sklad tog odnosa narušen je brzim i intenzivnim promjenama današnje civilizacije. Te promjene su uzrokovale razvoj nezdravog stila života i preko njega promjene dosadašnjih ustaljenih uspješnih obrazaca ponašanja. To je dovelo do razvoja nezdrave prehrane s povećanim unosom energije, smanjenja tjelesne aktivnosti i trajanja sna, te negativnih utjecaja na psihu čovjeka.

 

Sva živa bića za život trebaju materiju i energiju. Dobivaju ih iz vanjske sredine, o kojoj su potpuno ovisni. Pri tome i troše materiju i energiju. Za održavanje organizma u životu i njegovo skladno funkcioniranje izuzetno je važano da odnos između vanjske sredine i gena bude trajno skladan i stabilan. Taj stabilan sklad odnosa omogućuje održavanje ravnoteže prometa materije i energije u organizmu, koji je povezan sa stabilnim održavanjem normalne tjelesne težine. On osigurava idealne i stabilne uvjete za odvijanje svih fizioloških funkcija u organizmu. Zato j stabilno održavanje normalne tjelesne težine od vitalnog značaja. Od strane organizma, promet materije i energije kroz održavanje tjeesne težine reguliraju fiziološki mehanizmi, u čijoj podlozi su geni. Vanjska sredina vrši snažan utjecaj na organizam i regulaciju prometa materije i energije. U stabilnim uvjetima sklad njihovih odnosa i ravnoteža prometa materije i energije se dugo i automatski održavaju. Promjene vanjske sredine remete ravnotežu, što zahtijeva reakcije organizma i promjene ponašanja. Prilagodba promjenama vanjske sredine u ljudskoj vrsti uključuje: 1. fiziološke mehanizme koji su genetski određeni i 2. mehanizme ponašanja, 3. poticanje poželjnih promjena vanjske sredine.

Fiziološki mehanizmi za regulaciju prometa materije i energije uključuju složen fiziološki sustav za regulaciju tjelesne težine. On u ljudi uključuje hipotalamus (bazalni dio mozga), masno tkivo, endokrini, probavni i lokomotorni sustav. U hipotalamusu se integriraju dolazni i odlazni signali i na taj način međusobno usklađuju različite fiziološke funkcije, a signali koje hipotalamus šalje u koru velikog mozga utječu na ponašanje. Ovi fiziološki mehanizmi su izvan domašaja svijesti i odvijaju se automatski.

Ponašanje predstavlja spojnicu organizma i okoline, mjesto međusobne interakcije i komunikacije. Kroz ponašanje pojedinac vrši utjecaj na vlastiti organizam, ali i okolinu. Ponašanje je pod složenim ujecajima vanjske sredine, gena i fizioloških procesa, emocija, ličnosti, sustava vrijednosti, socio-ekonomskog statusa, znanja, tradicije, kulture. Dugoročno dominira utjecaj vanjske sredine. Ljudi su svjesna i slobodna bića koja raspolaži snagom volje. Kratkoročno na taj način mogu snažno utjecati na svoje ponašanje. Međutim, za dugoročne promjene ponašanja, obično je snaga volje kratkog daha. Od većeg značaja su promjene mikorookoline i uvjeta života, obrazaca ponašanja odnosno stila života i povećanje sposobnosti.

Za dugoročne promjene obrazaca ponašanja učinkovitiji je indirektan utjecaj preko preoblikovanja okoline i povratnog poželjnog utjecaja okoline na organizam i na ponašanje. Ljudska vrsta je stvorila civilizaciju, umjetnu sredinu u kojoj ljudi dominantno žive i s kojom dominantno komuniciraju. Promjene civilizacije i kulture uzrokovale su značajne promjene organske i anorganske materije na našem planetu, promjene klime i reljefa planeta, promjene brojnih biljnih i životinjskih vrsta, pa tako i ljudske. Utjecaj civilizacije i kulture je toliko snažan da je počeo uzrokovati i promjene genetskog ustroja ljudske vrste. Primjerice, prije desetak tisuća godina tek ekstremno mali broj ljudi imao je mutaciju gena za laktazu, koja je njihovim nositeljima omogućavala konzumiranje mlijeka kroz cijeli život, a ne samo u dojenačkoj dobi. S pojavom stočarstva, u uvjetima stalnog nedostatka hrane i gladi ta mutacija je postala velikom prednošću, tolikom da danas oko polovine svjetskog stanovništva ima mutirani gen. Takvu promjenu u probiru gena i načinu prehrane uzrokovao je razvoj civilizacije. S druge strane, takav genetski ustroj i način prehrane proistekao iz njega, usmjerio je razvoj civilizacije na način da se do danas razvila snažna mliječna industrija, koja predstavlja važan segment prehrambene industrije i važnu privrednu granu, koja povećava nacionalno bogatstvo i doprinosi daljnjem razvoju društva, odnosno civilizacije i kulture. To je zoran primjer kako geni i vanjska sredina tijesno komuniciraju i dugoročno utječu na regulaciju prometa materije i energije. U ovom slučaju se radi o sinergiji između gena i civilizacije koja je istovremeno korisna za opstanak ljudske vrste i za razvoj civilizacije. Utjecaj vanjske sredine može biti i štetan, pa i poguban za organizam kada su promjene vanjske sredine nagle i toliko krupne da ni fiziološki mehanizmi ni mehanizmi ponašanja ne uspijevaju dugotrajno održati adekvatnu razmjenu materije i energije s vanjskom sredinom. Ako ta neusklađenost nije prejaka, s vremenom se uspijevaju razviti promjene u obrascima ponašanja koje postaju sastavnim dijelom kulture shvaćene kao stil života. Te korekcije u obrascima ponašanja vraćaju sklad odnosa i ponovno uspostavljaju ravnotežu prometa materije i energije pomažući održavanju tjelesne težine u genetski predviđenom rasponu. Međutim, za njih je potrebno značajno vrijeme.

Uspjeh prilagodbe promjenama vanjske sredine ovisi o: intenzitetu promjene vanjske sredine i vremenu koje stoji na raspolaganju za prilagodbu vrste. Naravno, važan je i sam genetski determiniran kapacitet fizioloških prilagodbi i kapacitet promjena obrazaca ponašanja. Rizik neuspjeha je tim veći što su promjene vanjske sredine jače i što je vrijeme koje je na raspolaganju za iznalaženje adekvatnih promjena obrazaca ponašanja kraće. Upravo takva je situacija u današnjem svijetu. Današnja civilizacija se mijenja sve intenzivnije i sve brže, pa se vrijeme za iznalaženje novih uspješnih obrazaca ponašanja sve više skraćuje. To uzrokuje razvoj nezdravog stila života koji nije dovoljno usklađen s fiziološkim potrebama organizma. Takav stil života uzrokuje masovnu pojavu tzv. bolesti stila života, kao što su debljina, dijabetes, kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti, maligne bolesti i depresija. One predstavljaju najčešći uzrok odlasku liječniku i odgovorne su za oko 60% slučajeva smrti. Današnji stil života utječe sveobuhvatno negativno na zdravlje preko utjecaja na promjene prehrane, tjelesne aktivnosti i spavanja. On utječe negativno i na emocije i psihu svojom brzinom, žurbom i stalnom kompeticijom, povećanom materijalnom nesigurnošću, promjenama sustava vrijednosti i zbunjujućim brzim promjenama okoline, te nametanjem potrebe prilagodbe ljudi strojevima kroz ubrzan proces kompjuterizacije i automatizacije. Depresija i anksioznost predstavljaju vodeće javnozdravstvene probleme današnjeg svijeta. Raniji obrasci prehrane, tjelesne aktivnosti, spavanja i reagiranja u vremenskoj oskudici i stresnim situacijama su postali neučinkoviti i neizvedivi, a novi uspješni još nisu uspostavljeni. Za malo više od pola stoljeća sve se u ljudskoj prehrani promijenilo. Promijenio se broj, složenost i veličina obroka, vrsta hrane, cijena hrane, veličina porcije, vrijeme za pripremu hrane, vrijeme i brzina konzumiranja hrane, ritual hranjenja, pa i sam smisao uzimanja hrane. To rasulo u prehrani dovelo je do povećanja unosa energije. Hrana je danas postala i dijelom industrije zabave kao surogat za neuspjehe u postizanju zadovoljstva na druge adekvatnije načine i sredstvo za smirenje u stalnim emocionalnim stresovima.

Ljudi nisu samo racionalna bića. Mi imamo nagone, emocije i raspoloženja, imamo nesvjesni dio ličnosti, primamo signale iz tijela i centara u mozgu koji su izvan domašaja svijesti, Svi oni utječu na naše ponašanje. Nakon kataklizme civilizacije koja se dogodila u kratkom roku u dva svjetska rata i u uvjetima poslijeratnog snažnog ekonomskog razvoja i euforije izrasle na nezapamćenom znanstveno-tehnološkom napretku i ubrzanom razvoju  potrošačkog mentaliteta, razvila se moćna industrija marketinga i zabave zasnovana na jednostavnoj činjenici da podražaj centra za zadovoljstvo u našem mozgu snažno usmjerava naše ponašanje. Njega mogu podražiti različiti senzorički, fiziološki, emocionalni, intelektualni, duhovni i kemijski podražaji. Podražaji dolaze iz vanjskog svijeta, organizma i psihe. Genetski je predviđeno da taj centar usmjerava ponašanje na način koji bi trebao uglavnom biti koristan za organizam i psihu. U evoluciji i ljudskoj povijesti centar za zadovoljstvo je imao ulogu usmjerivača ponašanja prema nekim elementima vanjskog svijeta koji su bili korisni za organizam i psihu pomažući tako u snalaženju u svijetu. On je pomagao formiranju korisnih obrazaca ponašanja, a potom i automatizama u obliku zdravih navika i rutina. U kulturi zabave i marketinga, kad sve može biti zabava i djelovati na centar za zadovoljstvo, kad je cilj „prevariti ga“ i podražiti bilo kojim najjednostavnijim, najjeftinijim i najbržim trikovima, kad te podražaje koriste svi i u bilo koje svrhe, a uglavnom sebične, kad se pomoću surogata može aktivirati zadovoljstvo, a u zadnje vrijeme kad mnogi žive u imaginarnom „ cyber“ svijetu, uloga centra za zadovoljstvo kao korisnog usmjerivača ponašanja povezanog s realnim uvjetima vanjskog svijeta polako se gubi i on počinje na zbunjujući način usmjeravati ponašanje, nerijetko i vrlo štetno. Osim toga, centar za zadovoljstvo je često disfunkcionalan zbog stalnog „bombardiranja“ signalima koje uzrokuje uzimanje slatke i masne hrane zbog čega se može razviti ovisnost o takvoj visokoenergetskoj hrani. U osoba koje pate od debljine razvijaju se poremećaji fizioloških procesa koji šalju pogrešne signale do svijesti i na štetan način utječu na ponašanje. Tako slabi reakcija centa za glad na signale sitosti, što je još jedan od negativnih utjecaja na ponašanje koji vodi prekomjernom unosu energije.

Kao što vidimo, brojni i kompleksni negativni utjecaji iz naše civilizacije su uzrokovali promjene obrazaca ponašanja, fizioloških procesa i emocija koji su uzrokovali povećanje unosa energije, a tehnološki razvoj i nedostatak vremena uzrokovali su smanjenje tjelesne aktivnosti i potrošnje energije. Skratilo se i trajanje sna s prosječnih 9 sati prije stotinu godina na 7 sati. Pri tome zaposleni spavaju prosječno samo 6 sati što je stanje kroničnog stresa koje vodi u debljinu i metabolički sindrom. Povećanje unosa energije, smanjenje potrošnje energije, skraćenje trajanja sna, pojačana tjeskoba, depresija i stalni emocionalni stresovi te genetska sklonost većine ljudi prema debljini koja je stvarana tisućama godina genetskog probira u uvjetima gladi, uzrokovali su pandemiju debljine koja se još ne zaustavlja. Kako je negativan utjecaj današnje civilizacije osnovni uzrok pandemije debljine, razumljivo je da pokušaji prevencije i liječenja debljine samo kroz utjecaj pojedinca na vlastito ponašanje ne mogu dati dugotrajne rezultate. Za uspješnu prevenciju i liječenje debljine potrebni su programi promjene vanjske sredine, uvjeta rada i života, koji trebaju omogućiti zdraviji stil života. Kada je u pitanju prevencija debljine, nužan je utjecaj na širu sredinu. Kada je u pitanju liječenje, nužne su promjene mikrosredine. Može se ukratko zaključiti: kakav stil života, takva prehrana, tjelesna aktivnost i spavanje, odnosno takva tjelesna težina i zdravlje. Civilizacija se razvija po nekim svojim unutarnjim zakonitostima i mehanizmima koji su našem znanju i sposobnostima utjecaja još uvijek uglavnom nedostupni. Zbog toga su i programi prevencije debljine na makrorazini još uvijek neučinkoviti. Ipak je utjecaj barem na lokalnu sredinu, a posebno na mikrosredinu, moguć. Međutim, za to je potrebno puno pouzdanih informacija, poznavanja činjenica, mudrosti i umijeća, a najmanje snage volje, intuicije i improvizacija.

Promjene prehrane, tjelesne aktivnosti i spavanja nije moguće dugotrajno održati samo snagom volje. Važnije su sveobuhvatne i dugotrajno održive promjene vremenske strukture dana i stila života koje predstavljaju osnovni preduvjet uspješnog dugotrajnog stabilnog održavanja postignute niže težine. Promjene okoline i uvjeta života koje vode zdravijem stilu života su temelj uspješne prevencije i liječenja debljine i drugih bolesti stila života.