Debljina je kronična bolest koja uzrokuje brojne komplikacije, skraćuje trajanje života i narušava kvalitetu života. To su razlozi zbog kojih je indicirano uporno i dugotrajno liječenje debljine i traganje za komplikacijama.  Zbog toga liječenje mora voditi isključivo liječnik.

Prikazani su višegodišnji rezultati liječenja debljine Referentnog centra za debljinu Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Interne klinike Rebro, KBC Zagreb, prikazani na 6. Hrvatskom kongresu o debljini, u Šibeniku 2014. To su jedini dugoročni rezultati liječenja debljine koje je do sad prikazao neki od centara za debljinu u našoj zemlji.

http://hdd-hlz.org/wp-content/uploads/2014/05/Debljina-program-WEB.pdf

6. Hrvatski kongres o debljini, Šibenik 2014.

Rezultati liječenja debljine holističkim pristupom, s naglaskom na promjenu vremenske strukture dana,

Jelčić Jozo

Referentni centar za debljinu RH, Zavod za endokrinologiju Interne klinike KBC Zagreb, Zagreb, Hrvatska

 

SAŽETAK

Prikazani su 2.5 godišnji rezultati liječenja debljine interdisciplinarnim holističkim pristupom.

Cilj ispitivanja je bio procijeniti dugoročnu učinkovitost holističkog pristupa u liječenju debljine.

Ispitanici: U ispitivanje je uključeno 199 pacijenata koji su ambulatno liječeni zbog debljine (žene/muškarci: 135/64), prosječne dobi 46 god. (44.9/48.2 god.) i BMI: 46.6 kg/m2 (41,9/47.4 kg/m2).

Metode: Pacijenti su dobili upute o promjeni vremenske strukture dana i stila života, promjenama prehrane, redovitim šetnjama >1/2 sata dnevno, te spavanju od 7-8 sati dnevno. Nisu korištene niskokalorijske dijete. Predviđene su kontrole 1x mjesečno.

U periodima od 0.5, 1, 2 i 2.5 godine mjereni su: tjelesna težina, broj kontrolnih pregleda i udio pacijenata u liječenju.

Rezultati:

1. Prosječna težina se progresivno smanjivala za: 5.2, 7.2, 10.9, 16.6% (žene: 5.7, 6.3, 7.0, 4%; muškarci: 5.5, 7.2, 13.4, 25.1%)

Težina se smanjila >5% u 47.8, 58.1, 63.6 i 57.0% pacijenata. Smanjenje težine >10% zabilježeno je u 16.1, 25, 40.9 i 57%, a gubitak težine >20% u 22.7% pacijenata nakon >2 godine.

U 1.0% pacijenata tjelesna težina je porasla >5%. Ponovno debljanje nakon mršavljenja uočeno je u 4.3% pacijenata.

2. U programu liječenja ostalo je: 59.3, 26.1, 11.6 i 5.5% pacijenata (žene: 59.3, 23.7, 8.1, 3.7%; muškarci: 59.4, 30.4, 17.9, 10.1%).
3. Prosječan broj kontrola bio je: 8.3, 11.9, 17.8 i 23.8 (žene: 6.5, 7.7, 12.1, 16.0; muškarci: 11.6, 13.3, 21.8, 28.9). Muškarci su imali prosječno više kontrola (ž/m: 6.5/11.6, t=0.003). U muškaraca je smanjenje težine bilo pozitivno povezano s ukupnim brojem kontrola (r=0.99), ali ne i u žena (r= -0.53)

Zaključak. Liječenje debljine holističkim pristupom daje znatno bolje dugoročne rezultate od liječenja niskokalorijskim dijetama. U većine bolesnika postiže se značajno smanjenje težine. Težina se progresivno smanjuje tijekom 2.5 godine ili stabilno održava, a ponovno debljanje je rijetko i blago. U prvih godinu dana nema razlike u rezultatima liječenja između muškaraca i žena, ali su nakon 2 i 2.5 godine rezultati bolji u muškaraca (veće smanjenje težine, dulje se liječe i češće kontroliraju). Značajan dio pacijenata s vremenom prestaje dolaziti na kontrole, na što ne utječe uspjeh liječenja. Potrebna su daljnja istraživanja uzroka prestanka liječenja pacijenata.

UVOD

Debljina je kronična bolest koja nastaje interakcijom gena i vanjske sredine. Pandemija debljine posljedica je utjecaja nezdravog stila života suvremene civlizacije na prehranu, tjelesnu aktivnost i spavanje, aktivnosti važne u regulaciji tjelesne težine. Osnovno obilježje nezdravog suvremenog stila života je velika brzina i nedostatak vremena. U „vremenskom škripcu“ oduzima se vrijeme od prehrane, spavanja i kretanja i prenamjenjuje uglavnom za socijalno i ekonomski važne aktivnosti. Deficit vremena snažno deformira tisućama godina formirane obrasce prehrane, tjelesne aktivnosti i spavanja na način koji onemogućuje njihovo skladno sudjelovanje u regulaciji tjelesne težine. Da bi se oni vratili u međusobni sklad, nužna je promjena vremenske strukture dana koja treba osgurati više vremena za te aktivnosti. To je preduvjet za uspješno provođenje prve i osnovne metode u liječenju debljine – promjene stila života, ali i promjene prehrane, tjelesne aktivnosti i spavanja.

Sve smjernice za liječenje debljine navode promjenu stila života kao prvu metodu u liječenju, ali se ona rijetko provodi, a bez toga su promjene prehrane i tjelesne aktivnost neizvedive ili neodržive. To objašnjava neuspjeh „nasilnih“ promjena prehrane koje se nude kroz brojne nikokalorijske dijete, jer ne postoje realne pretpostavke za njihovo održanje. Dijete predstavljaju krajnje dehumaniziran i osiromašen oblik prehrane, koji ne uvažava nijednu od determinantni ljudske prehrane, od  emocionalnih, socijalnih, kulturnih i ekonomskih do fizioloških, niti omogućuje zadovoljenje tih potreba, što je nužno za uspješnu regulaciju tjelesne težine. Dosadašnje studije su pokazale da liječenje debljine dijetama nakon početnog smanjenja težine, već nakon godinu dana završava povratkom težine na početnu ili još veću.^(1-4)

Regulacija tjelesne težine je automatski proces u kojem ne sudjeluje svijest ni volja, nego okolina, geni i emocije.  S obzirom na složene uzroke debljine i neuspjeh liječenja dijetama, te potrebu formiranja novih dugotrajno održivih zdravijih, obrazaca prehrane, tjelesne atkivnosti i spavanja, u liječenju debljine znatno više obećava interdisciplinarni holistički pristup. Kako su zbog širine problema pristupi raznoliki, a još  nema dovoljno podataka na osnovu kojih bi se formirali univerzalni efikasni obrasci liječenja, otvorene su mogućnosti za ispitivanje i razvijanje novih metoda liječenja. ^(5-7)

Interdisciplinarni holistički pristup liječenju debljine nalazi svoje mjesto prvenstveno u promjeni stila života i prehrane.

Zbog nezadovoljavajućih rezultata liječenja debljine dijetama u Centru za debljinu KBC Zagreb već više od 5 godina provodi se liječenje interdisciplinarnim holističkim pristupom. Niskokalorijske dijete se koriste vrlo rijetko, uglavnom kratkotrajno i samo u posebnim situacijama.

Prikazani su rezultati liječenja interdisciplinarnim holističkim pristupom u proteklih 2.5 godine, za koji period su dostupni podaci u bolničkom informacijskom sustavu.

CILJ ISPITIVANJA:  je bio procijeniti dugoročnu učinkovitost interdisciplinarnog holističkog pristupa u liječenju debljine.

ISPITANICI: U ispitivanje je uključeno 199 pacijenata koji su ambulatno liječeni zbog debljine (žene/muškarci: 135/64), prosječne dobi 46 god. (44.9/48.2 god.) i BMI: 46.6 kg/m2 (41,9/47.4 kg/m2).

METODE: Pacijenti su dobili upute o promjeni vremenske strukture dana s produljenjem vremena za kuhanje, prehranu, spavanje i tjelesnu aktivnost, promjenama prehrane, redovitim šetnjama >1/2 sata dnevno, te spavanju od 7-8 sati dnevno. Nisu korištene niskokalorijske dijete. Predviđene su kontrole 1x mjesečno.

U periodima od 0.5, 1, 2 i 2.5 godine mjereni su: tjelesna težina, broj kontrolnih pregleda i udio pacijenata u liječenju.

REZULTATI:

1. Prosječna težina se progresivno smanjivala za: 5.2, 7.2, 10.9, 16.6% (žene: 5.7, 6.3, 7.0, 4%; muškarci: 5.5, 7.2, 13.4, 25.1%)

Težina se smanjila >5% u 47.8, 58.1, 63.6 i 57.0% pacijenata. Smanjenje težine >10% zabilježeno je u 16.1, 25, 40.9 i 57%, a gubitak težine >20% u 22.7% pacijenata nakon >2 godine.

U 1.0% pacijenata tjelesna težina je porasla >5%. Povratak težine nakon mršavljenja uočen je u samo 4.3% pacijenata.

2. U programu liječenja ostalo je: 59.3, 26.1, 11.6 i 5.5% pacijenata (žene: 59.3, 23.7, 8.1, 3.7%; muškarci: 59.4, 30.4, 17.9, 10.1%).
3. Prosječan broj kontrola bio je: 8.3, 11.9, 17.8 i 23.8 (žene: 6.5, 7.7, 12.1, 16.0; muškarci: 11.6, 13.3, 21.8, 28.9). Muškarci su imali prosječno više kontrola (ž/m: 6.5/11.6, t=0.003). U muškaraca je smanjenje težine bilo pozitivno povezano s ukupnim brojem kontrola (r=0.99), ali ne i u žena (r= -0.53)

RASPRAVA:

Rezultati 2.5 godišnjeg praćenja liječenja bolesnika interdisciplinarnim holističkim pristupom pokazuju progresivno smanjenje tjelesne težine u većine bolesnika, dok su rezultati liječenja dijetama suprotni. Dijete uzrokuju najbrže smanjenje težine u početku, uz postizanje maksimalnog učinka nakon pola godine, a potom slijedi debljanje i brzi povratak na početnu težinu, obično već nakon godinu dana, s čestim yo-yo efektom. U ovom ispitivanju težina se postupno smanjivala, prvih godinu dana podjednako u muškaraca i žena, ali se se nakon 2 i 2.5 godine ispoljile spolne razlike. U muškaraca se nastavio gubitak tjelesne težine, dok se u žena težina postupno počinje povećavati.

S vremenom se udio bolesnika s gubitkom težine >5% značajno ne mijenja, ali se cijelo vrijeme povećava udio bolesnika s gubitkom težine >10% i 20% (među bolesnicima koji su još u liječenju).

Tijekom 2.5 godine primjećuje se progresivno smanjenje broja bolesnika koji su u liječenju. Nakon pola godine u liječenju je 59% bolesnika, a nakon 2.5 godine još se samo 6% kontrolira. Postotak bolesnika sa slabim rezultatima (smanjenje težine <5%) i postotak bolesnika koji odustaju od liječenja nisu bili povezani (coef. corel. 0.93), što upućuje na zaključak da rezultati liječenja ne utječu značajno na odustajanje od liječenja.

Žene su bile dva puta brojnije na početku liječenja, u prvih pola godine podjednako odustaju od liječenja, ali nakon godinu dana češće od muškaraca odustaju od kontrola, pa je nakon 2.5 godine liječenja veći broj muškaraca u kontrolama od žena.

U muškaraca je smanjenje tjelesne težine bilo pozitivno povezano s brojem kontrolnih pregleda, dok u žena nije ustanovljena povezanost broja kontrola i rezultata liječenja.

Donekle slične rezultate dobili su Bacon i sur.(8) U njihovom istraživanju je također 41% ispitanika nakon pola godine prestalo dolaziti na kontrole, a oni koji su završili edukaciju holističkog pristupa nakon 2 godine su imali stabilne rezultate.

Zanimljivo je da je studija Denny i sur. u ispitivanju intuitivnog jedenja, kao jedne od metoda holističkog pristupa liječenju debljine, pokazala da muškarci više vjeruju svom tijelu da će im javiti kad treba jesti (i prestati jesti) od žena.^(9-10) To bi moglo biti povezano s češćim prestankom dolazaka žena na kontrole i slabijeg učinka broja kontrola na rezultate liječenja u ovom ispitivanju.

ZAKLJUČAK: Liječenje debljine holističkim pristupom daje znatno bolje dugoročne rezultate od liječenja niskokalorijskim dijetama u oba spola. U većine bolesnika postiže se značajno smanjenje težine. Težina se progresivno smanjuje tijekom 2.5 godine ili stabilno održava, a ponovno debljanje je rijetko i blago. U prvih godinu dana nema razlike u rezultatima liječenja između muškaraca i žena, ali su nakon 2 godine rezultati bolji u muškaraca (veće smanjenje težine, dulje se liječe i češće kontroliraju). Značajan dio pacijenata s vremenom prestaje dolaziti na kontrole, na što ne utječe uspjeh liječenja. Potrebna su daljnja istraživanja uzroka prestanka dolaska bolesnika na kontrole i iznalaženja poboljšanja u samoj metodi liječenja, a također i istraživanja usmjerenih na psiho-socijalne i fiziološke determinante prehrane i regulacije tjelesne težine. Bilo bi korisno ispitati i trajanje učinka liječenja nakon prekida liječenja.

 LITERATURA:      
1.    Dansinger ML, Gleason JA, Griffith JL, Selker HP, Schaefer EJ. Comparison of the Atkins, Ornish, Weight Watchers, and Zone diets for weight loss and heart disease risk reduction: a randomized trial. JAMA 2005 Jan 5;293(1):43-53

2.    Gardner CD, Kiazand A, Alhassan S et al. Comparison of the Atkins, Zone, Ornish, and LEARN diets for change in weight and related risk factors among overweight premenopausal women: the A TO Z Weight Loss Study: a randomized trial. JAMA 2007 Mar 7;297(9):969-77

3.    Pirozzo S, Summerbell C, Cameron C, Glasziou P. Should we recommend low-fat diets for obesity? Obes Rev 2003 May;4(2):83-90

4.    Foster GD, Wyatt HR, Hill JO et al. A randomized trial of a low-carbohydrate diet for obesity. N Engl J Med 2003 May 22;348(21):2082-90

5.    Godsey J. The role of mindfulness based interventions in the treatment of obesity and eating disorders: an integrative review. Complement Ther Med. 2013 Aug;21(4):430-9.

6.    Visram S, Hall TD, Geddes L. Getting the balance right: qualitative evaluation of a holistic weight management intervention to address childhood obesity. J Public Health (Oxf). 2013 Jun;35(2):246-54.

7.    Brown J, Wimpenny P. Developing a holistic approach to obesity management. Int J Nurs Pract. 2011 Feb;17(1):9-18.

8.    Bacon L, .JS, Van Loan MD, Keim NL. Size acceptance and intuitive eating improve health for obese, female chronic dieters. J Am Diet Assoc. 2005 Jun;105(6):929-36.

9.    Denny KN, Loth K, Eisenberg ME, Neumark-Sztainer D. Intuitive eating in young adults. Who is doing it, and how is it related to disordered eating behaviors? Appetite. 2013 Jan;60(1):13-9.

10.  Herbert BM, Blechert J, Hautzinger M, Matthias E, Herbert C. Intuitive eating is associated with interoceptive sensitivity. Effects on body mass index. Appetite. 2013 Nov;70:22-30.